Somewhere over the rainbow~

Draga prošlosti, hvala ti za sve lekcije... Draga budućnosti, spremna sam :)

Zaista, često mi govore: "Promijenila si se mnogo." E, pa, stvari su drugačije ove godine. Sve što je nekada bilo važno, više nije u mojim očima. Istina je da sam odrasla. :) Naučila sam da je moje mišljenje jednako bitno kao i tvoje. Da čovjek, bez obzira na sve, ne može uvijek biti srećan...
Naučila sam.. da prihvatim stvarnost.

Iskreno, dosta toga zadržavam u sebi. Svu bol, tugu. Osmijehom pokrivam strah. Ponosom slabost. Iako ne bi trebalo. Kada sam nervozna, ne volim da pričam sa drugima. Nastojim da se držim podalje od ljudi. Ali, eto, ja kao da sam prokleta. Trebam njega. A, opet, on se slučajno nađe, baš u tom trenutku, u zagrljaju neke od svojih prijateljica. I to me slomi još više. Bez obzira koliko se drugi brinu, pitaju šta mi je, odgovor mi je uvijek isti: "Ma pusti me, nije mi ništa, dobro sam", pa i onda kad to ne bude istina...
Kažu da je ponos ipak najveća udaljenost koja može stajati između dvoje ljudi. Kažeš da ti ne značim mnogo, da ti ne možeš da voliš. Inatiš se druže, a?
Ti, dragi moj, iako ne želiš da priznaš...

Oči te izdaju.


This is the part of me that you're never gonna ever take away from me~

Vjera - kratka riječ iz koje zrači moćno značenje koje moze biti tumačeno na ovaj ili onaj način.
Vjerujem da je život sve ono sto proživljavamo dok čekamo da nam se ostvare snovi, da treptaj oka ne traje samo djelić sekunde, nego onoliko dugo koliko se čeka prvi poljubac. Moć otkucaja ustreptalog srca da nas održava u životu sve dok ne sretnemo gospodina pravog, a onda uz bezuslovnu pomoć leptirića u stomaku nastaje pomahnitala aritmija. Osjećanje dobro poznato - svjedoci - svi ljudi ovog svijeta. Mudri ljudi su davno rekli da nije ljubavi ne bi ni svijeta bilo. Pomalo groteskno. U isto vrijeme miješaju se ljubav i mržnja, razumijevanje i prezir. U vremenu ludog vihora koji sa sobom nosi i dobro i zlo važno je samo ne izgubiti vjeru. To je onaj osjećaj koji nam ne da da potonemo na dno i onda kada smo već odavno na samo korak od dna.
U životu uvijek se gube i nalazi razne stvari, to je valjda normalno. Nikako ne smijemo izgubiti vjeru jer ako izgubimo vjeru to je kao da smo izgubili sami sebe. Vjerujem, znači postojim i to svjedočim.

Powered by blog.rs